Mi ljudi smo se, zahvaljujući đavolu, prije nekoliko hiljada godina uvalili u velike nevolje zvane grijeh i smrt. Đavo se smijao misleći kako je stvorio problem koji Bog neće moći riješiti. No, Bog ga je riješio. Isus je dao svoj život umjesto našeg, zatim je vaskrsnuo od mrtvih i vratio se na nebo moleći Boga da nam oprosti. U završnici Božjeg plana je oslobađanje cijelog svemira od grijeha i uklanjanje đavola zauvijek.
Stavite se na Božje mjesto. Našli ste ovo čudesno rješenje problema grijeha i sada trebate o tome obavijestiti ljude. Da, rekli ste im o Mesiji koji će jednoga dana doći i spasiti ih, no čini se kako riječi nisu bile dovoljne. Nekako im morate prenijeti zamisao da grijeh znači smrt, da neko mora umrijeti kako bi ljudi mogli živjeti. Kako ćete ih tome poučiti? Kako ćete im to predstaviti kao stvarnost?
Bog je ustvari odlučio učiniti puno više no samo riječima saopštiti ljudima svoje rješenje. Odlučio im je to i pokazati! Božji plan možemo nazvati najvećom dramom u istoriji svijeta.
Božje rješenje problema sastojalo se od tri dijela i On nam je dao vrlo detaljan prikaz svakoga od njih.

Prikaz Hristove smrti za naše grijehe

Za Pavla je krst bio vrlo bliska istorija pa mu je bilo lako reći: „Jer nisam mislio da znam što među vama osim Isusa Hrista i to razapetoga“ (1.Korinćanima 2,2). No, ljudi koji su živjeli prije Hristova vremena nisu znali ništa o Njegovom životu ili smrti. Bog im je mogao pričati o krstu, no imao je bolji način. On im je to pokazao. Bog je poučio svakoga ko je sagriješio da prizna grijeh te donese životinju u svetište i prinese je kao žrtvu.
Zamislite sebe kao bogatog poljoprivrednika koji je živio prije 3000 hiljade godina i koji je utajio 10.000 dolara godišnjeg poreza kralju Davidu. Nekako ste se izvukli, no nakon nekog vremena savjest vas još uvijek kori pa odlučujete ispraviti stvari s izraelskim poreznim. Nakon što ste vratili 10.000 dolara i platili kaznu, odabirete jednu ovcu iz svog stada, oko vrata joj vežete uže i odvedete je u svetište– šator načinjen od životinjske kože i postavljen nasred dvorišta ograđenog zidovima od tkanine.

Veliki bronzani žrtvenik stoji na pola puta između ulaza u dvorište i svetišta. Sa žrtvenika se podiže dim i vi zadržavate dah zapahnuti mirisom gorućeg mesa. Sveštenik odjeven u bijelu odoru pristupa i upita vas: „Mogu li vam pomoći?“ Izlažete mu svoje okolnosti i zajedno odlazite do bronzanog žrtvenika.
Stavljajući svoje ruke na ovčju glavu izgovarate: „Kajem se što sam kralja Davida prije pet godina prevario za 10.000 dolara poreza na prihod.“ Ovim ste činom prenijeli svoj grijeh na ovcu. Sada vam sveštenik daje nož u ruke. Oštricu noža nekoliko sekundi zadržavate na ovčjem vratu i zatim, naglim pokretom oštrice presijecate joj veliku vratnu venu. Ovca se tiho i kratko oglasi a sveštenik uhvati malo krvi u
posudu. Nekoliko minuta kasnije ovca izdahne i sruši vam se u ruke. Umrla je za vaš grijeh.
Sveštenik onda umoči svoj prst u krv i njome poškropi žrtvenik. Zatim oguli kožu s mrtve životinje, rasiječe njezino tijelo na dijelove i položi ih na žrtvenik da budu spaljeni. Njegove posljednje riječi odzvanjaju vam u ušima dok odlazite prema vratima: „Bog ti je oprostio grijeh“.
Ovo je bio Božji način poučavanja.
Bog nije ljudima samo rekao da neko mora umrijeti za njihove grijehe kako bi im bili oprošteni. Bog je učinio da oni odigraju taj prikaz! Bog im je to pokazao. Naravno, Bog nikada nije želio da ljudi pomisle kako ih ovca može spasiti, već su u njoj trebali vidjeti prikaz dolazećeg Mesije čija će smrt uistinu platiti njihov grijeh.
Prikaz Hrista kao posrednika
Pogledajmo sada drugi dio Božjeg prikaza. Za ovo moramo ući u svetište. Ulazeći, otkrit ćete da šator ima dvije sobe. Prva se naziva Svetinja a druga Svetinja nad svetinjama.
Kada uđete u Svetinju, s lijeva ćete vidjeti zlatni svijećnjak sa sedam grana i titrajući plamen na stijenju svake grane. Na desnoj strani vidite niski sto, poput modernih stolića za dnevni boravak, na kojemu se nalaze dvije gomile po šest hlebova koji izgledaju poput palačinki. Pravo pred vama nalazi se do pasa visok, zlatom okovan kadioni žrtvenik.
Sveštenik stoji ispred žrtvenika spaljujući na njemu mirisni kad i škropeći krvlju prethodne žrtve zastor koji se nalazi ispred oltara. Zavjesa seže od zida do zida no ne doseže strop. Na zastorima vidite izvezene anđele. Iznad zavjese blista svjetlost i sveštenik smatra da vidite otkud ona dopire. On povlači zastor i ulazite u Svetinju nad svetinjama. Obično je samo velikom svešteniku bilo dopušteno ulaziti u ovaj prostor i to samo jedanput godišnje.
Kada ste ušli iza zastora, vidite poveći zlatom okovan kovčeg. Na vrhu kovčega stoje dva anđela okrenuta licem jedan prema drugome. Ovaj
kovčeg s anđelima naziva se kovčeg saveza. Svjetlost koju ste vidjeli kako sja nad zastorom blistala je između anđela i gotovo vas je oslijepila. Sveštenik vam kaže kako je ova svjetlost Božja vidljiva prisutnost. Sveštenik otvara kovčeg i unutra vidite kamene ploče s ispisanih Deset Božjih zapovijedi.
Što sve to znači?
U Novom zavjetu, posebno u Jevrejima i Otkrivenju, nalazimo da cjelokupno unutrašnje uređenje svetišta (koje čine Svetinja i Svetinja nad svetinjama) predstavlja Božji prijesto na nebu. Svijećnjak predstavlja Božjeg Svetog Duha, sto s hlebovima predstavlja Isusa Hrista kao Hleb života, dim gorućeg tamjana predstavlja molitve Božjeg naroda koje se uzdižu prema Bogu a kovčeg saveza predstavlja Božji prijesto.
Sveštenik bi ulazeći u svetište i škropeći zastor krvlju, predstavljao Hrista koji nakon uznesenja ulazi u nebo kako bi se pojavio u Božjoj blizini i molio pred Bogom za oproštenje naših grijeha.
U Jevrejima 9,24 piše: „Hrist, naime, nije ušao u Svetinju nad svetinjama napravljenu rukom [zemaljski hram] koja je samo slika prave, nego
u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Božjim.“ U 1. Jovanovoj 2,1 čitamo: „Ali ako ko i počini grijeh, imamo posrednika kod Oca: Isusa Hrista, pravednika.“
Drugi dio Božjeg prikaza starom je Izraelu značio da će Mesija moliti pred Bogom za oproštenje njihovih grijeha.
Prikaz okončanja grijeha
Treći dio prikazuje uništenje grijeha na Dan pomirenja koji je bio najuzvišenija tačka židovske vjerske godine. Rano jutrom prvosveštenik bi uzimao dva jarca i nad njima „bacio kocku“. Jednoga bi odvojio kao Gospodnjeg a drugi bi bio „ispaštalac“ za tuđe grijehe. Sveštenik bi prinio Gospodnjeg jarca na žrtvu. Uhvatio bi nešto njegove krvi u posudu, ponovno ušao u Svetinju nad svetinjama i sedam puta poškropio krvlju iznad kovčega saveza. Zatim bi se vratio van i jarčevom krvlju poprskao sedam puta po žrtveniku.
Zatim bi svećenik stavio ruke na glavu drugog jarca i nad njim priznao sve grijehe naroda. Oko vrata životinje svezao bi uže i predao jarca izabranom čovjeku koji će ga odvesti u pustinju. Kada bi se čovjek vratio bez jarca, narod je znao da su njihovi grijesi zauvijek udaljeni od njih.
Bog kaže kako će naše grijehe baciti u morske dubine i ukloniti ih od nas tako daleko kao što je istok udaljen od zapada (Mihej 7,19; Psalam 103,12).
Dan pomirenja je bio Božji prikaz kojim je Izraelcima pokazao kako će Mesijina smrt i služba u Božjem hramu na nebu konačno ukloniti grijeh s ovog našeg svijeta a, uistinu, i iz cijelog svemira!
Bog je Izraelcima mogao sve ovo samo reći, no On je odlučio to im i pokazati. Učinio je to pomoću simbolike u kojoj su i sami sudjelovali a
sve stoga da bi bolje razumjeli plan spasenja.
Marvin Moore

Prenešeno sa: adventisti.me