Anoreksija i bulimija
Poremećaji u ishrani koji vas mogu koštati života
Ukoliko ste nezadovoljni svojim izgledom i planirate da pokušate sa novom dijetom ili ste već pronašli neki svoj »efikasan« način da postignete željeni izgled ili poznajete nekog na koga se ovo može odnositi – obratite pažnju na sledeće činjenice:
Životna priča pevačice Karen Karpenter predstavlja tragediju o kojoj se veoma mnogo govorilo i pisalo – tragediju prouzrokovanu poremećajem u uzimanju hrane. Kad joj je 1983 bilo trideset dve godine, srušila se u svojoj kući zbog prestanka rada srca. Uprkos velikim naporima bolničkog osoblja da je ožive, ipak je umrla. Uzrok smrti: pothranjenost usled neurotične anoreksije. Neurotična anoreksija definiše se kao gladovanje na koje čovek sam sebe prisiljava, što dovodi do preteranog gubitka težine, što često može da ugrozi život.
Srodno oboljenje, bulimija, takođe je odnela mnogo života. Bulimija je oblik prekomernog unošenja hrane (prejedanja), posle čega sledi povraćanje, koje čovek sam izaziva, ili zloupotreba laksativa u želji da se ostvari gubitak težine.
Ova dva poremećaja u ishrani veoma su česta naročito kod osoba koje su nezadovoljne svojim izgledom. Mediji popularišu određenu vrstu izgleda i pojam lepote postaje ono što Holivud plasira kao takvo. Nažalost, za mnoge izgled medijskih zvezda nije dostižan. Međutim, zbog pritiska sredine i ličnih emocionalnih problema te osobe pokušavaju da po svaku cenu dostignu »savršenu liniju« i najčešće počinju da čine velike greške u svojoj ishrani i pribegavaju ponašanju koje postaje uzrok pojave anoreksije ili bulimije. Zbog tragičnih posledica koje ostavljaju ove pojave, potrebno je da i mladi i stariji ozbiljno shvate ovaj problem i način na koji se on rešava.
Uočavanje znakova upozorenja
S obzirom da je reč o ozbiljnim poremećajima u ishrani, posledice od kojih će zdravlje trpeti su očigledne i telo reaguje upućivanjem upozoravajućih signala. Prenebregavanje takvih signala moglo bi biti štetno, pa čak i kobno po život.
Simptomi su sledeći:
– Menstrualni ciklus se privremeno prekida (amenoreja) ili biva neredovan (dismenoreja).
– Oštećenja probavnog trakta zbog zloupotrebe laksativa – manjak enzima za varenje, creva zavisna od laksativa (doslovna fizička zavisnost od laksativa) i zapaljivi poremećaji creva.
– Neravnoteža elektrolita (kao što su kalijum, magnezijum ili kalcijum), što dovodi do nepravilnog rada srca (srčana aritmija) i – u krajnjim slučajevima – prestanak rada srca i smrt.
– Anemija kao posledica osiromašene ishrane ili oštećenog imunološkog sistema.
– Upala jednjaka (ezofagitis) prouzrokovana povraćanjem na koje obolela osoba samu sebe prisiljava.
– Erozija zubne gleđi usled prisustva želudačne kiseline u hrani koja se povrati.
– Poremećaji mozga i centralnog nervnog sistema zbog pothranjenosti.
– Disfunkcija žlezda, podrazumevajući i nepravilan rad tiroide, što izaziva zamor.
– Problemi s bubrezima, kao i otkazivanje bubrega u krajnjim slučajevima anoreksije.
– Nagomilavanje abdominalne tečnosti, što dovodi do pojave otečenog stomaka.
– Nizak nivo šećera u krvi (hipoglikemija), što za posledicu ima glavobolje i vrtoglavicu.
– Problemi u muskulaturi i skeletu usled nedostatka kalijuma, a što dovodi do grčeva, bolova i atrofije mišića.
– Suva koža i opadanje kose.
Posledice anoreksije i bulimije razorno deluju ne samo na fizičko, nego i na emocionalno pa čak i duhovno zdravlje. Ti poremećaji uzrok su nezamislive patnje i, u ekstremnim slučajevima, čak i smrti.
Obeležja neurotične anoreksije:
– dobrovoljno izgladnjavanje,
– iskrivljena slika o sopstvenom telu i loše mišljenje o sebi,
– povremeno prejedanje, praćeno strogom dijetom, postom ili zloupotrebom laksativa,
– obuzetost hranom, gošćenjem i receptima,
– opsesivni perfekcionizam, kontrolisanje težine i preterano vežbanje,
– ritualno ponašanje kada su u pitanju hrana ili vežbanje,
– povučenost, depresivnost, razdražljivost, laganje i uzimanje hrane krišom, mržnja usmerena sopstvenoj ličnosti, osećanje krivice.
Postoji mnogo emocionalnih podsticaja koji uslovljavaju ovakvo ponašanje. Ljudi koji pate od anoreksije najčešće razmišljaju: »Danas moram da gladujem zato što sam juče suviše jela (jeo).«
Obeležja bulimije:
– prisilni ciklus tajnog prejedanja i čišćenja creva (takve osobe same izazivaju povraćanje ili zloupotrebljavaju laksative),
– strahovito osećanje krivice posle prejedanja,
– korišćenje hrane kao anestetika za emocionalni bol, kao sredstva za umirenje, slično alkoholičarima koji za to upotrebljavaju bocu,
– kolebanje težine izazvano naizmeničnim menjanjem obrasca ponašanja – nekontrolisano prejedanje, a zatim strogo odricanje od hrane, pa čak i post,
– opsesivni perfekcionizam,
– ritualno ponašanje prema hrani i vežbanju.
Zašto ljudi koji pate od bulimije sami izazivaju čišćenje? Za mnoge od nas, koji na povraćanje gledamo kao na najneprijatnije iskustvo koje se može zamisliti, gotovo je nepojmljivo da neko dobrovoljno nameće sebi tu neprijatnost povraćanja i to više puta sedmično, ili čak nekoliko puta dnevno. Međutim, takav čovek ne živi samo da bi se na takav način oslobađao hrane, on željno očekuje da se prejede. Čišćenje creva je samo čin ispaštanja zbog udovoljavanja sklonosti za prekomernim uzimanjem hrane. Bulimičnoj osobi hrana je prijatelj koji ublažava njenu samoću. Hrana je sedativ koji omogućuje privremeno izbegavanje pritisaka i stresa. Takvi ljudi veoma su strogi prema sebi kad su u pitanju njihovi lični padovi, pa mnogi (svesno ili nesvesno) u čišćenju vide čin ispaštanja zbog greha prekomernog uzimanja hrane. Nisu spremni da lako prihvate milost i praštanje, tako da sami sebe kažnjavaju uništavajući svoje telo. Ponašanje koje takve osobe prisilno sebi nameću ne pokreće logika, već emocije.
Lečenje i izlečenje
Anoreksija i bulimija su bolesti zavisnosti, a njihovo ispoljavanje posledica je ciklusa zavisnosti. Ciklus zavisnosti ima šest osnovnih komponenata: (1) emocionalna praznina (nazivamo je »glad za ljubavlju«) koja stvara (2) emocionalni bol prouzrokovanom osećanjem niže vrednosti, što osobu navodi da posegne za (3) nekom vrstom »droge« da bi se umrtvio bol (izgladnjivanje za obolelog od anoreksije, prejedanje za obolelog od bulimije), što dovodi do (4) pojave posledica (medicinski problemi), posle čega slede (5) osećanje krivice i stida, a to izaziva mržnju prema sebi i kod bolesnika ponovo stvara (1) glad za ljubavlju – i ciklus ponovo kreće. Posle svakog ciklusa osoba koja je podlegla ovom obliku zavisnosti tone sve dublje u zavisnost i očaj.
Hrana nije pravi problem kod anoreksije i bulimije. Istinski problem je emocionalni bol. Ponašanje je samo simptom, dok je uzrok mnogo dublji. Iako obično treba početi s lečenjem simptoma (često opasnih po život), potrebno je usredsrediti se na emocionalne probleme koji oblikuju ponašanje i stvaraju simptome. Pacijent se inače lako vraća ciklusu zavisnosti čim popusti nadzor.
Prvi korak u lečenju anoreksije i bulimije jeste pristup medicinskim komplikacijama koje nameće oboljenje. Ukoliko su medicinske komplikacije ozbiljne, pacijent se može smestiti u bolnicu radi stabilizacije telesnih funkcija i nadgledanja ishrane. Organizam koji je bio dugo izgladnjivan ne može podneti da ga odjednom nahranite, tako da ponovnom hranjenju valja pristupiti uz pažljivu kontrolu. Intenzivno lečenje u bolnici može trajati četiri do šest sedmica, posle čega sledi ambulantno lečenje u trajanju od najmanje jedne godine.
Manje ozbiljni slučajevi leče se samo ambulantno, kada pacijent jednom sedmično dolazi na savetovanje sa lekarom. Ključni problem koji treba rešiti u procesu oporavljanja od anoreksije i bulimije jeste problem izgleda tela. Većini ovakvih bolesnika mrsko je ono što vide kad se gledaju u ogledalu. To stanje, koje se naziva odvratnost prema telu, je uobičajena pojava, naročito kod žena. Ljudi koji preziru svoje telo zadržavaju se samo na svojim manama, a malo su ili nimalo svesni svojih pozitivnih crta. Mržnja prema sopstvenom telu pojačava se u kulturi u kojoj se istuču takva merila lepote koja poistovećuju privlačnost i mršavost. Kod osoba s ovakvim poremećajima, gnušanje prema sopstvenom telu dobija preterane dimenzije i nagoni ih da sežu za neostvarljivim idealom.
Pravo rešenje se ogleda u preobražaju načina mišljenja anoreksičnih ili bulimičnih osoba tako da im život postane bogatiji i potpuniji, da njihove pogrešne ideje i emocionalni bol ne dobiju više prilike da ponovo podstaknu pojavu samouništavajućeg ponašanja.
Kako pomoći osobi sa ovakvim teškoćama
Šta bi trebalo da učinite ako vama draga osoba pokaže znake anoreksije ili bulimije? Evo nekoliko koraka koje valja preduzeti:
1. S puno ljubavi ukažite takvoj osobi na simptome koji su se pojavili u njenom ponašanju. Poremećaj u uzimanju hrane, ako se ne leči, izaziva zavisnost, oštećenje organizma i ponekad može biti koban. Iako osoba najpre možda protestuje ili poriče istinu, osetiće bar delimično olakšanje kad shvati da zaista brinete za nju.
2. Potražite medicinsku pomoć za maloletne članove porodice. Potrebno je da odlučno i brzo reagujete kako biste sačuvali zdravlje i život svog deteta. Ako dete odbija medicinsko lečenje, zatražite pomoć i savet od nekoga u koga imate poverenja – od lekara ili pouzdanog prijatelja. Nemojte odustati pod pritiskom i zbog otpora obolele osobe.
3. Budite iskreni kada je u pitanju lični izgled obolele osobe. Ako ste primetili nezdrave navike u ishrani neke osobe, recite joj to. Nemojte joj reći da je »vitka« ili da je »fino oslabila« (što bi ona mogla da protumači kao »nešto dobro«). Nastojte da iskrenost udružite s ljubavlju.
4. Slušajte i poistovetite se s njom. Ljudima obolelim od anoreksije i bulimije mnogo je potrebnije da osete ljubav i razumevanje, nego da čuju savet. Jedan od okrepljujućih darova koje joj možete ponuditi je bezbedno mesto gde ćete s njom podeliti njene najdublje potrebe, a da joj pri tom ne izgovorite ni reč osude ili kritike.
5. Pokažite ljubav i spremnost da je bezuslovno prihvatite. Poremećaji u uzimanju hrane nisu prijatni, pa je možda teško živeti u zajednici sa ovakvim bolesnicima. Oni zapadaju u depresiju. Ljute se. Ponekad govore neistinu ili skrivaju istinu. Osuđuju i sramote. Sve je to sastavni deo oboljenja i može vam se desiti da izgubite strpljenje. Ohrabrujemo vas da istrajete u svojoj ljubavi, da uvek težite da svojim ponašanjem pokažete nežnost i bezuslovno prihvatanje, čak i kada to nije lako činiti.
Oporavak od anoreksije i bulimije često je dug i mučan proces. Nažalost, nema magične kure za duboko ukorenjene emocionalne i medicinske probleme. Navikama kojima treba mnogo vremena da se ukorene treba isto tako dosta vremena da se iskorene.
……………………….
Photo by Thought Catalog on Unsplash
Promocija sajta u pripremi: tajnebiblije.com