„Gospode! Ako hoćeš, možeš me očistiti.“ (Matej 8,2)
U Palestini Hristovog vremena živio je veoma usamljen čovjek . Bio je istjeran iz grada , iz kuće , udaljen od prijatelja i svih koje je volio. Nije pored sebe imao nikoga. Predstavljao je prizor krajnje ljudske bijede onako prljav i unakažen. Odjeća mu je bila u ritama, koža razjedena, a nedostajali su mu već i neki djelovi udova. Bio je žrtva jedne od najtežih bolesti na Istoku – imao je gubu!
Sjedio je pored puta objavljujući svoje jadno stanje uzvicima : „Nečist ! Nečist !“

Međutim, čuo je o Isusu; o tome kako je podizao mrtve, otvarao oči slepima, opraštao ljudima grijehe .  Ah, grijeh je bio taj koji je tištao njegovo srce . Može li nekako Isus učiniti nešto za njega?
Ovaj čovjek je razmišljao, ispitivao, planirao i nadao se, sve dok jednog dana nije počeo da se vuče prema obali jezera. Tražio je veliko mnoštvo oko Isusa. Dok je prilazio ljudima, oni iz spoljnog kruga su ga primijetili. Povlačili su se, užasnuti, unazad i počeli da ga tjeraju od sebe. Tražili su da ode.
Ovo se događa i danas veoma često među ljudskim bićima. Sjetimo se činjenice: u ljudskoj je prirodi nešto što čini da osoba, kojoj je očajnički potrebna ljudska pažnja, i koja je svuda traži, nailazi na odbijanje. Ali Isus nikada ne odbija takvu osobu – nikada!
Kad je ovaj čovjek došao do ljudi iz mnoštva, ljudi su ga tjerali od sebe , ali njega ništa nije moglo zaustaviti.
Mnoštvo je ustuknulo u strahu, a kad su ljudi to učinili, otvorio se put prema Isusu.
Jadni čovjek došao je pred Isusa. Kad je prišao,  pao je na lice pred Njega – tu pravo na zemlju. Uzviknuo je: „Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti.“
Pokušao je već sve!  Oprobao je sve ljekare, snagu volje, isprobao je „različite pokušaje “. Okušao je prijatelje koji su ga na kraju odbacili. Isprobao je sve za šta je saznao, dok mu nije ostala samo jedna mogućnost . „Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti.“

Odmah su sa Isusovih usana došle riječi : „Hoću , očisti se.“ I tog trenutka čovjek je bio izliječen! Srce nesposobno za dobrotu, ali sposobno za ljubav, prihvaćeno je. Bog prihvata pojedinca ne zbog onog što on jeste , nego zbog onoga što Bog vidi da ta osoba može postati kad se u njoj nastani Isus Hristos.

Odlomak iz knjige “Djelotvorna vjera”, Morisa Vendena

Prenešeno sa: www.adventisti.me