“Malovjerni, zašto si posumnjao?” (Matej 14,31)
Život se ne sastoji samo od zelenih pašnjaka i osvježavajućih potoka. Katkad nas obuzmu kušnje i razočaranja; dođe oskudica i mi smo na kušnji. Pod pritiskom savjesti zaključujemo da smo odlutali daleko od Boga i da ne bismo toliko trpjeli da smo hodili s Njim. Sumnja i malodušnost ispune naše srce i mi govorimo: “Gospod nas je iznevjerio i zato trpimo zlostavljanje. Zašto bi inače dopuštao da toliko patimo? Ne voli nas, jer kad bi nas volio, uklonio bi poteškoće s našega puta.”
…
On nas ne vodi uvijek na ugodna mjesta. Kada bi to činio, u svojoj bismo samodovoljnosti zaboravili da je On naš pomoćnik. On nam želi otkriti obilje koje nam je na raspolaganju, ali dopušta kušnji i razočaranju da na nas dođu kako bismo shvatili svoju bespomoćnost i naučili pozvati Njega u pomoć.
On može učiniti da osvježavajući potoci poteku iz tvrde stijene.
Sve dok ne budemo s Bogom licem u lice, sve dok ne budemo vidjeli kao što smo viđeni i poznali kao što smo poznati, nećemo saznati koliko je tereta On ponio za nas i koliko bi ih još bio voljan ponijeti kad bismo ih s djetinjim povjerenjem donijeli Njemu. …
Božja je ljubav otkrivena u svim Njegovim postupcima prema Njegovu narodu; i s jasnim i nezamućenim pogledom, u nevolji, u bolesti, u razočaranju i kušnji trebamo gledati svjetlost Njegove slave na Hristovom licu i vjerovati Njegovoj ruci koja vodi. Ali prečesto žalostimo Njegovo srce svojom nevjerom. …
Bog voli svoju djecu i želi vidjeti kako svladavaju obeshrabrenje kojim ih Sotona pokušava nadjačati. Ne dajte se nevjeri. Ne preuveličavajte svoje nevolje. Sjetite se ljubavi i sile koju je Bog pokazao u prošlosti.

Odlomak iz knjige “Moj život danas”, Elen G White

Prenešeno sa: adventisti.me