Razna pravosuđa i kulture mogu raspravljati o definicijama i posledicama pornografije (literature o seksualnom zastranjenju), ali na osnovi večnih načela adventisti u bilo kojoj kulturi pornografiju smatraju razornom, ponižavajućom, otupljujućom i izrabljivačkom.

Ona razorno deluje na bračne odnose, potkopavajući Božji plan prema kojem će muž prionuti uz svoju ženu tako da će, slikovito rečeno, postati “jedno telo” (1. Mojsijeva 2,24).

Ponižavajuća je zato što u ženi (a ponekad i u muškarcu) ne vidi duhovno-mentalnu-fizičku celinu već jednodimenzionalni i potrošivi seksualni predmet, čime je lišava njezine vrednosti i poštovanja koje joj s pravom pripada kao kćeri Božjoj.

Otupljuća je za gledoca/čitaoca jer otupljuje savest i vodi “pokvarenom shvaćanju” pa čovjek postaje “lud” (Rim. 1,28.22).

Izrabljivačka je jer izaziva požudu i u suštini zlostavlja pa je time suprotna zlatnom pravilu koje zahteva da prema drugima postupamo onako kako bismo želeli da oni prema nama postupaju (Mat. 7,12). Posebno je uvredljiva dečja pornografija. Isus je rekao: “A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenični o vratu njegovu, i da potone u dubinu morsku.” (Mat. 18,6)

Premda to Norman Cousins nije rekao biblijskim riječima, on s pravom piše: “Nevolja s ovom tako otvorenom pornografijom nije u tome što izopačuje već što otupljuje; nije u tome što daje maha strastima već što osakaćuje emocije; nije u tome što potiče na zrelo rasuđivanje, već što vraća na infantilne opsesije; nije u tome što uklanja štitove za oči već što iskrivljuje pogled. Govori o podvigu, a uskraćuje ljubav. Ono što imamo nije oslobođenje već dehumanizacija.” (Saturday Review of Literature, 20. septembra 1975.)

Društvo izloženo nestankom merila pristojnosti, povećanju dečje prostitucije, maloletnim trudnicama, seksualnim napadima na žene i djecu, drogom oštećenim umovima i organiziranom kriminalu teško da sebi može dopustiti doprinos pornografije ovim zlima.

Svakako je mudar savet prvog velikog hrišćanskog teologa: “A dalje, braćo moja, što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god prečisto, što je god preljubazno, što je god slavno, i još ako ima koja dobrodjetelj, i ako ima koja pohvala, to mislite.(Fil. 4,8)

Ovu izjavu za javnost objavio je predsednik Generalne konferencije N. C. Vilson nakon savetovanja sa šestnaestoricom potpredsednika Crkve 5. jula 1990., na zasedanju Generalne konferencije u Indianapolisu, saveznoj državi Indiana u SAD-u.