Comment are off
Iskustva “tik do smrti”
Joe je bio doista svugdje, od Laplanda do Japanskog mora, no najčudnije putovanje doživio je u svojoj ulici. Ništa posebno tamo nije postojalo. Doista ništa. A opet, nije bilo čudno mjesto na koje je otišao, već način.
Prije nekoliko sedmica ležao je na svom krevetu, kada je osjetio čudno bockanje u nožnim prstima. Zatim se, poput roja kukaca, proširilo cijelim tijelom, sve dok mu nije došlo u glavu, zatvarajući ga u kapsulu glasnog, neugodnog zujanja. Osjetio je kako propada kroz sivi, maglovit tunel. Odjedanput se podignuo u sjedeći položaj, iznenađen. To se ponovilo više puta, a on se svaki put sve manje bojao i postajao sve znatiželjnijim. Konačno, umjesto da se odupire, odlučio se prepustiti.
Jednog se dana Joe ispružio, zatvorio oči i opustio, te uskoro osjetio poznato bockanje. Kada mu je zujanje došlo u glavu, sam je sebi rekao kako se ne treba bojati. Istog trenutka je izletio kroz strop i našao se kako pluta u nečemu poput treptajućeg, magličastog iskrenja, kakvo se pojavi na TV kanalu kada nestane programa. Previše uplašen da bi vikao, iznenada se trgnuo i sjeo. Nalazio se u svojoj sobi, očiju širom otvorenih.
Astralno putovanje
Kada je Joe svom prijatelju ispričao svoje iskustvo, Fred je smatrao kako može protumačiti što se dogodilo. ‘To ti je astralno, zvjezdano putovanje’, rekao je. ‘Ja ti to radim već godinama. Bio sam i na Jupiteru. Čak sam i razgovarao sa svojim mrtvim djedom u astralnom svijetu.’
Fredovo je tumačenje kod Joea izazvalo zanimanje. Cijeli je život vjerovao kako ono što se ne može dokazati pokusnom epruvetom, zapravo i ne postoji. No, nakon onih nekoliko sekunda u astralnim sferama više nije bio tako siguran.
Kratko vrijeme nakon toga Joe je postao hrišćanin. Kada je svoj život potpuno posvetio Isusu, ova se iskustva iz zone sumraka više nisu ponovila. Uskoro je shvatio i zašto. Proučavajući Bibliju Joe je otkrio kako njegovo ‘astralno putovanje’ nije uopšte bilo putovanje. On nikada nije napustio svoje tijelo. Bio je samo naveden na misao da jest. Uz to što ga je spasila od prijevare, Biblija je Joeu omogućila bolje shvatanje onoga što se dogodilo i zašto je toliko mnogo ljudi prevareno ovim iskustvima tik do smrti.
Jedna od najzanimljivijih strana astralnih putovanja jest što ona vrlo blisko oponašaju takozvana iskustva tik do smrti koja imaju ljudi čije vitalne funkcije (disanje i rad srca) prestaju, a koji ipak, nakon oživljavanja, mogu ispričati maštovite priče o onome što su vidjeli dok su bili ‘mrtvi’.
Fenomen koji opisuju – zvuk brujanja, osjećaj prolaženja kroz tunel, prividno napuštanje tijela – upravo je onakav kakav su Joe i ostali iskusili tokom astralnog putovanja. ‘Pri smrti se čuje zujanje ili zvonjava’, piše Dr. Raymond Moody mlađi, koji je počeo dokazivati iskustva tik
do smrti tokom 1970-ih. ‘Nakon toga slijedi brzo napredovanje kroz ograđen prostor ili tunel, prema svjetlosti, te iznenađenje zbog toga što se osoba nalazi izvan tijela.’ Joeu je bio poznat taj osjećaj, iako nije bio ni blizu smrti!
Oni koji su iskusili astralna putovanja ili iskustva tik do smrti izvještavaju o potpuno istim pojavama. Ne čudi, s obzirom da oba dolaze od istih laži: da imamo besmrtnu dušu i da mrtvi nastavljaju živjetidiv>
Besmrtna duša?
Uprkos učenju savremene teologije, Božja riječ nikada nije učila da besmrtna ‘duša’ boravi u našem tijelu i da se može iskašljati kada se osoba nađe blizu smrti (iskustva tik do smrti) ili se nađe u promijenjenom stanju svijesti (astralna putovanja).
Jevrejska riječ koja je ponekad u Biblijama na engleskom (i na ostalim jezicima, napom. prev.) prevedena riječju ‘duša’ jest nefeš.
Primjerice, prijevod King James u Postanku 2,7 kaže kako je Bog u Adama udahnuo dah života te je on postao ‘živa duša [nefeš]’.
Drugi prijevod, New International Version, kaže kako je Adam ‘postao živo biće’. Da bi nastalo živo ljudskobiće potrebno je oboje, i ‘prah zemaljski’ (tijelo) i ‘dah života’.
Ista se jevrejska riječ koristi i za životinje u Postanku 2,19 gdje kaže kako je Bog doveo sve životinje pred Adama kako bi im nadjenuo imena, i ‘kako koje (živo) stvorenje [nefeš] čovjek prozove, da mu tako bude ime’.
U knjizi Otkrivenje takođe nalazimo riječ duša (grčki: psyche) za životinje koje žive u moru. Tamo piše kako more ‘postade kao krv mrtvaca, te uginu svako živo biće [psyche] u moru’. (Otkrivenje 16,3. KS)
Crkveni istoričar LeRoy Froom kaže kako ‘stotine istaknutih proučavaoca Biblije svih vjera i svih vjekova, potvrđuju kako u Bibliji nema niti
jednog odlomka u kojemu se o čovjeku tokom njegova zemaljskog života govori kao o besmrtnom – niti o čovjeku u cjelini, niti o nekom dijelu njegova bića’.
S lažju o besmrtnoj duši povezana je i laž o ‘životu nakon života’. Prema Svetom pismu mrtvi ne plutaju u nekoj nadzemaljskoj maglici, već se odmaraju u besvjesnom snu do vaskrsnuća. Propovjednik 9,5 kaže kako ‘živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa’. A Psalam 115,17 kaže: ‘Mrtvi ne slave Gospodina, niti iko od onih koji siđu u tišinu’ (NKJV).
Kada je Lazar umro Isus je rekao: ‘Naš prijatelj Lazar spava, ali ja idem da ga probudim’ (Jovan11,11). Nekoliko stihova kasnije jasno je rekao: ‘Lazar je umro’ (stih 14).
Petar nije kralja Davida smjestio na nebo, već u grob. Rekao je: ‘Braćo, nek mi je slobodno da vam posve otvoreno rečem za patrijarha Davida: umro je i pokopan je i grob mu se nalazi među nama do današnjega dana…David nije uzišao na nebo’ (Djela 2,29.34).
Demonska prijevara
Međutim, iako Biblija nigdje ništa ne govori o tome kako ljudi imaju besmrtnu dušu, ona nas upozorava na demonske sile koje nas mogu prevariti raznim vrstama laži. Govoreći o Sotoninom padu s neba, Otkrivenje 12,9kaže: ‘Bijaše zbačen veliki zmaj – stara zmija koja se zove đavo – Sotona, zavodnik cijeloga svijeta’. Jedan od načina na koje zavodi cijeli svijet jest laž da nakon što naše tijelo umre, mi nastavljamo živjeti kao besmrtne duše. Postanak 3,4 nas obavještava da je ta laž najprije izrečena Evi u Edenu: ‘Ne, nećete umrijeti!’. I ona se otada prenosi u različitim oblicima. Do današnjega dana mnogi ljudi u nju vjeruju.
U anketi od prije nekoliko godina koju je provela organizacija za istraživanje javnog mišljenja sa Čikaškog sveučilišta otkriveno je kako 42
posto Amerikanaca kaže da su razgovarali s mrtvima. Što više, vjerovanje u besmrtnu dušu i njezinu logičnu posljedicu – neposredni nastavak života nakon smrti – temeljni su kamen gotovo svih istočnjačkih religija i new age pokreta.
I dok se mnogi hrišćani rugaju misticizmu pokreta new age, oni koji vjeruju u besmrtnu dušu otvoreni su za slične prijevare. Govoreći o onima koji su imali iskustva tik do smrti, Pat Robertson je u svojoj knjizi Answers to 200 of Life’s Most Probing Questions napisao: ‘mnogima je od njih bilo dopušteno vidjeti pakao… Svima je ovo iskustvo promijenilo život, i to je jedinstven dokaz za postojanje života nakon smrti’.
Prije više godina časopis Christianity Today je objavio članak koji je tvrdio kako iskustva tik do smrti ‘uosnovi ništa ne ‘’dokazuju’’ o životu
nakon smrti’. U najboljem slučaju to su djelimični, dvosmisleni, rascjepkani i iskrivljeni letimični uvidi u [drugi svijet]’.
Nadprirodne prijevare
Temeljno je biblijsko učenje da ‘su svi sagriješili i lišeni su Božje slave’ (Rimljanima 3,23) i da je Isus Hrist naša jedina nada vječnog života (Djela 4,12). Uprkos tome mali broj ili niko od onih koji su iskusili astralna putovanja ili iskustva tik do smrti ne dolazi natrag osvjedočen o svojoj potrebi za Hristom. ‘Umjesto toga’, kaže se u časopisu Christianity Today , ‘oni naginju sumnjičavosti spram vjerskog ‘’sektaštva’’. … Za savremene vidovnjake obraćenje ne znači ozbiljnu duhovnost, već takvu koja širi radost i smijeh.’
Ovaj je časopis došao najbliže istini kada je rekao kako ‘nisu isključeni demonski (ili new age) elementi’. Sigurno da nisu isključeni, stoga što u svjetlosti biblijske istine predstavljaju jedino objašnjenje naše ljudske naravi, stanja mrtvih i spasenja.
Iako u astralna putovanja ili u iskustva tik do smrti mogu biti uključeni i određeni psihološki činitelji, sve ostalo su zapravo prijevare, ali nadprirodne nadahnute prijevare. To mogu biti halucinacije, ali mogu također biti uključene i demonske sile, budući da Biblija kaže da se ‘sam Sotona pretvara u anđela svjetla’ (2. Korinćanima 11,14). Kada govori o zlim nadprirodnim silama Biblija ne koristi poetske figure.
Ona nas upozorava na stvarne sile čije su prijevare tako žive, tako uvjerljive i stvarne da su ljudska bića bez ispravnog razumijevanja Biblije protiv njih gotovo bespomoćna.
Nakon što je Joe prvi put bio u astralnom svijetu, neki su ga hrišćani upozorili kako se igra s đavolom. On je bio toliko uvjeren kako su njegova iskustva upravo ono što je mislio da jesu i smijao im se u lice. ‘Vjerujete li možda i u Djeda Božićnjaka?’, pitao ih je.
Nakon što je postao hrišćanin, te nakon što je razumio što se doista dogodilo, pokušao je upozoriti Freda na Sotonine prijevare. ‘Nikako nisi mogao razgovarati sa svojim djedom’, rekao mu je, ‘zato jer on spava’.
Fred je odbio slušati kada mu je Joe objasnio da se iza ovih iskustava zapravo nalaze nadprirodne sile. ‘Ne’, odgovorio je, ‘ja dobro poznam svog djeda’. Ali nisi jedini koji ga poznaje!
Tri činjenice o iskustvima tik do smrti
Prema Gallupovom istraživanju izvršenom prije nekoliko godina, 5 posto Amerikanaca je imalo iskustva tik do smrti. Međutim, prije no što ih
prihvatite kao dokaz za postojanje života poslije smrti, zapamtite sljedeće činjenice:
Prva činjenica: Kada doživljavate iskustvo tik do smrti vi niste mrtvi.
Upitajte ljekara i on će vam reći da niste mrtvi iako ste prestali disati.
Niste mrtvi ni ako vam srce prestane kucati. Čak niste mrtvi ni kada EEG ne pokazuje tragove moždane aktivnosti.
Mrtvi ste tek onda kada je određeni broj ćelija odumro, tako da više ne postoji mogućnost da vas ožive, a to je proces za koji je potrebno vrijeme.
Moždane ćelije počinju umirati nakon četiri do šest minuta bez kiseonika. Srce se može ponovno pokrenuti petnaest minuta nakon ‘smrti’. Mišići i koža mogu izdržati nekoliko sati, a neuobičajene okolnosti, poput pothlađenosti, mogu ovaj proces još odgoditi.
Drugim riječima, medicinskim jezikom govoreći, sama činjenica da vam neko može govoriti o svom iskustvu tik do smrti znači da on ili ona nisu bili mrtvi kada se to dogodilo. Skoro mrtvi? Možda. Istinski mrtvi? Ne. Zato se i nazivaju iskustvima tik do smrti, a ne iskustvima nakon smrti.
Druga činjenica: Blizu smrti možete biti i bez ovakvog iskustva.
Isto istraživanje koje je pokazalo kako je 5 posto svih odraslih Amerikanaca imalo iskustvo tik do smrti, pokazalo je i kako dvije trećine onih koji su bili tik do smrti nisu imali takvo iskustvo. Uzmite, drugim riječima, tri umiruće osobe. Jedna od njih će imati mistično iskustvo, a dvije neće. Što mislite o kojoj od njih će pisati u novinama? Isto tako sva iskustva tik do smrti nisu ista. Dvoje od troje ljudi koji su
takvo iskustvo imali ne ‘napuštaju’ svoje tijelo, a troje od četvero ne spominju tunel niti svjetlo na kraju tunela. Oko 1 posto ovakvih iskustava
opisuju se kao ‘vrlo neugodna’ pa čak i paklena.
Ove razlike pokazuju kako iskustva tik do smrti nisu objektivni opis smrti već subjektivna reakcija neke osobe na proces umiranja. Na ova iskustva utiče i prošlost neke osobe. Drugim riječima, ova iskustva oblikuju ljudi koji ih doživljavaju.
Treća činjenica: Ne morate biti blizu smrti da biste imali ovakvo iskustvo.
Sve što se događa pri ovakvom iskustvu može se dogoditi i u ‘stvarnom’ životu. Anestezija, tumori štitne žlijezde i prevelika količina ugljenikovog dioksida može potaknuti prividno iskustvo blizine smrti. ‘Svjetlo na kraju tunela’ koje se događa nekima pri ovakvom iskustvu može se pojaviti i kod epilepsije, migrenskih glavobolja, meditacije, te droga poput LSD-a, psilocibina i meskalina. Kod nekih ljudi čak i
padanje u san izazove ovakvu pojavu!
Drugim riječima, možemo sigurno reći kako pod određenim okolnostima mozak reaguje na na izgled čudne ali vrlo predvidljive načine. Je li čudno da umirući ljudi koji su uplašeni, u šoku te otrovani nekim tvarima nastalim u umirućim ćelijama u ovakvim okolnostima vide stvari koje nisu uobičajene?
Zašto ljudi vide to što vide dok umiru ostaje tajnom, ali ne većom od tajne zašto ljudi vide to što vide dok sanjaju. Konačni odgovor na oba pitanja vjerojatno se nalazi unutar naše lubanje, a ne izvan nje.
Clifford Goldstien
Prenešeno sa: www.adventisti.me
